depersonalizacija (de- + personalizacija, od lat. persona: osoba).
1. Stanje narušene integracije percepcije, identiteta i svijesti koje se najčešće očituje kao doživljaj stranosti ili odvojenosti od vlastita tijela i/ili sebstva. Prolazno i kratkotrajno javlja se u mnogih ljudi, obično u stanju anksioznosti izazvan jakim stresom ili traumom, te pri zloporabi psihoaktivnih droga. Često je prati derealizacija. Ako ne prestaje može upućivati na disocijativni psihički poremećaj (disocijacija ličnosti), ili je simptom drugih duševnih (psihoze, posebice shizofrenija, neuroza, poremećaj osobnosti, depresija i dr.) i tjelesnih tegoba (epilepsija, migrena, nesanica i dr.).
2. U socijalnoj psihologiji, razmišljanje o sebi kao pripadniku pojedine društvene skupine; oblik samostereotipiziranja (stereotip), nužan za stvaranje društvenog identiteta. Pojam su 1980-ih osmislili teoretičari samokategorizacije (Self-categorization theory) predvođeni britanskim socijalnim psihologom Johnom Turnerom.
3. Dehumanizacija, negiranje ljudskosti i ljudskih prava pojedinim osobama i društvenim skupinama.
